Med je slatka i gusta tekućina koju proizvode pčele medarice iz nektara (slatkog soka) koji sakupljaju s cvjetova medonosnih biljaka ili ga tvore iz medljike – slatkih izlučevina nekih kukaca. Sakupljenom nektaru ili medljici pčele dodaju sadržaj svojih žlijezda i prerađuju ga te odlažu u saće da sazri. Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svojem tijelu, posebice u sustavu za probavu, a stručni i savjesni pčelari pomažu u prikupljanju i pripremi tog lijeka, nezamjenjivog u ljudskoj prehrani.
Med je i savršeni proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudsko tijelo. Nektar i medljika koje pčele sakupljaju glavni su izvori ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljive šećere (sladore), većinom grožđani šećer (glukozu) i voćni šećer (fruktozu), koji čine glavni sastojak meda (oko 75 posto). Zreli med uz šećere sadrži i oko 15 do 20 posto vode. Ostatak čine minerali, vitamini, enzimi, hormoni, organske kiseline, pelud, inhibini i flavonidi. Šećeri čine medove slatkim, voda tekućim, a ostale tvari osiguravaju im osobitu boju, miris i okus.
Da je med hrana i lijek znali su još narodi pradavnih vremena. Med pronađen, primjerice, u iskopinama drevnih egipatskih građevina zadržao je tisućama godina sva svoja svojstva i bio je takoreći jestiv. Med je bio jedino sladilo do prije oko dva stoljeća, to jest do pronalaska šećerne trske i šećerne repe. Šećer od ovih industrijskih biljaka u malo većim količinama je i štetan, dok je med prehrambeno i zdravstveno koristan. Jelo kojem se dodaje med ima prepoznatljiv okus prirodnog proizvoda.
Različite vrste meda dobile su imena po biljkama na kojima pčele sakupljaju nektar ili medljiku. Svaka vrsta meda dobra je kod određenih zdravstvenih poteškoća. Svi medovi potiču i poboljšavaju umnu i tjelesnu djelatnost, povećavaju otpornost tijela na bolesti te osnažuju i pročišćavaju tijelo. Ujedno potiču zacjeljivanje rana i opeklina, kao i smanjenje ožiljaka. Neke vrste medova koriste se i u kozmetici.
Nema komentara